Medžlis 

Dvije godine u logoru: Imam koji je izbjegao strijeljanje u Jasenovcu

Share and like 😉

Neke priče godinama slažemo i peglamo i, opet, nikako da ih uštimamo. A neke nam se, opet, same od sebe poslože i ponude kad se i najmanje nadamo. Dugo sam tragao i trudio se da razmrsim jednu takvu priču. I baš kad sam skoro odustao, ona se sama objelodanila.

Jedna starija komšinica mi je nekoliko puta ispričala kako je nekadašnji imam džamije u Prozoru u kojoj danas službujem, Nurija ef. Duhandžić, trebao biti strijeljan, pa je, umjesto njega, istupio drugi čovjek i doslovno otišao u smrt. Provjeravao sam gdje sam stigao, ali je bilo malo onih koji su mogli potvrditi ovu priču. S druge strane, mnogi su govorili da to nije istina.

Nurijin mejtaš

Preuređujući dvorište spomenute džamije, iskopali smo kamenu ploču na čijoj poleđini je uklesan natpis kako je tu ploču kao mejtaš, odnosno kamen na koga se polaže umrli prilikom klanjanja dženaze, postavio upravo Nurija ef. Duhandžić, i to prije ravno 50 godina. Insistirao sam da tu ploču izložimo na vidljivo mjesto, kako bi sačuvali sjećanje na ovog imama, ali i na nekadašnju tradiciju.

Igrom slučaja, tih dana je u Prozor svraćao sin imama Nurije, nastanjen u Austriji, pa je usput saznao za pronađenu ploču. Javio mi se telefonom i zamolio me da saznam ko je žena koja mu je dala informaciju o ploči koju je postavio njegov rahmetli otac.

Danima sam se raspitivao, ali bez uspjeha. Konačno, požalim se supruzi kako ne mogu naći misterioznu ženu i objasnim joj situaciju. Ona se blago nasmija i kaže mi da upravo pijem kahvu s tom ženom. Da, bila je to moja supruga.

Ponovo se čujem sa Faudom, efendijinim sinom, i konačno koristim priliku da rasvijetlim cijelu priču.

Dvije godine u Jasenovcu

“Fuade, puno sam istraživao i raspitivao se o tvom rahmetli ocu. Imam i nekoliko slika sa mevluda na kojima je bio. Molim te da mi nešto pokušaš objasniti”, velim mu i spomenem priču o strijeljanju.

“Sve ću ja to tebi ispričati tačno kako je bilo, jer mi je to rahmetli babo pričao više puta”, odgovara Fuad.

Potanko mi je ispričao gotovo nevjerovatnu priču. Njegov otac Nurija, još kao omladinac, odveden je u logor Jasenovac. U Jasenovcu je bio cijele dvije godine i doživio svakojakih patnji i tortura. Naravno, kroz te dvije godine upoznao je mnogo ljudi. Neke je upamtio po zlu, a neke i po dobru.

Tako je, baš u Jasenovcu, upoznao čuvenog Emerika Bluma, s kojim se kasnije lijepo pazio i koji mu je kroz život dosta puta pomogao. Blum je i u Jasenovcu imao poseban tretman, a Nurija je bio samo zatvorenik, koji je, usput, šišao ostale zatvorenike. Nerijetko ga stražari nisu puštali do Emerika. Međutim, bilo je dovoljno kazati: “Prenesite Blumu da ga traži mali brico iz barake 7” i sve bi bilo riješeno.

“Čim budemo u prilici, otići ćeš sa mnom do Bugojna, pa ću ti pokazati neke stvari. I sad u kući čuvam ponešto od onoga što je ostalo iza oca kao ‘uspomena’ na Jasenovac. Imam kašiku kojom je jeo, makaze kojima je šišao, češalj, neke cedulje na kojima je pisao raspored obroka i još mnogo toga“” priča mi Fuad glasom koji je sve više nalikovao na glas uplakanog muškarca.

Jusuf Džemat iz Prozora

Napominjem mu detalj o strijeljanju.

“Istina je to. Tada su u Jasenovcu povremeno prozivani zatvorenici za takozvane streljačke vodove. Svi koji bi bili prozvani, morali su istupiti i dalje se znalo šta im slijedi – strijeljani su. Otac mi je to često pričao. Jedne prilike je čovjek zadužen za prozivanje zatvorenika jasno i glasno prozvao i njega: ‘Nurija Duhandžić!’ I baš kada je babo htio istupiti u kolonu, za ruku ga je povukao jedan čovjek iz Prozora i istupio je umjesto njega. Tom prilikom je strijeljan zajedno s ostalima koji su prozvani. Po njemu je moj otac jednom od moje braće dao i ime – Jusuf”, priča Fuad.

“Fuade, znaš li kako se taj Jusuf iz Prozora prezivao?”, pitam ga.

Dvoumio se. Nije se mogao sjetiti. Pričali smo još malo i poselamili se.

Uskoro je opet zazvonio telefon. Zvao je Fuad.

‘Znam ja još puno o tome’

“Džemat. Jusuf Džemat, tako mu je bilo ime i prezime.”

“Fuade, hvala ti puno i izvini ako sam ti izazvao neku neugodnost ovim pitanjima.”

“Bože sačuvaj! Ako još bilo šta treba, tu sam. Znam ja još puno o tome.”

“Smijem li ja ovo, Fuade, objaviti?”

“Bit će mi čast, i meni, i mojoj porodici”, završio je Fuad.

Izvor: Al Jazeera

Related posts

Leave a Comment